Predsjednički kandidati nisu se zaustavili na benignom peglanju bora na predizbornim plakatima, nego su se upustili u za birače daleko pogubnije ušminkavanje svojih dosadašnjih djela i nedjela.
Predsjednički kandidati zaključili su da njihov realni fizički izgled nije dovoljno reprezentativan, a majstori Photoshopa potom su se zaigrali. Rezultat je da prolaznike sada na svakom uglu zaskače neki kiborg koji samo u natruhama podsjeća na ljude koje dvadesetak godina znaju s političke scene.
Neki su kandidati odlučili manje-više diskretno skinuti desetljeće sa svojih lica, poput HNS-ove kandidatkinje Vesne Pusić, a drugi su se poput nezavisnog predsjedničkog kandidata Nadana Vidoševića odlučili i na korak dalje, pa sa svojih predizbornih plakata na birače gledaju potpuno popeglani i obasjan nekom onozemaljskom svjetlošću.
No, dok se peglanje facijalnih bora, sitnih mana ili bradavica može pripisati običnoj ljudskoj taštini, događa se i nešto daleko opasnije, photoshopiranje dosadašnjih djela i nedjela te cjelokupnih profesionalnih i političkih biografija predsjedničkih kandidata.
Spontana kandidatura jednog od vas
Ja sam običan, čovjek s ceste, jedan od vas - vrišti iz svake pore Bandićeve pomno osmišljene marketinške kampanje. Najprije je novinarima i političkim konkurentima čupao živce mjesecima igrajući igricu "hoću se-neću se kandidirati za predsjednika". Kad je zaključio da ga se dovoljno nagovaralo, odlučio se "spontano" kandidirati, uz pomno izrežiranu predstavu na Sljemenu.
Koliko je sve bilo pripremljeno pokazali do u tančine osmišljeni promidžbeni materijali, odštampani i pripremljeni mjesecima ranije, dok je javnosti, a posljedično i biračima, jednostavno lagao da još nije odlučio hoće li se kandidirati.
No, Milan računa na Hrvatima svojstvenu amneziju, pa je već dan kasnije, bez da trepne okom, poručio kako upravo on s prestižnom adresom u zagrebačkom užem centru - Bužanovoj - želi živjeti "kako živi svaki obični čovjek" te da se "kandidira zbog onoga dijela radničke Hrvatske koja se diže u zoru i radi do kasno navečer".
Računa Milan da su zaboravni Hrvati u duboku podsvijest potisnuli da je u Zagrebu u posljednjem desetljeću najunosnije bilo biti Bandićev kum i prijatelj. To je, primjerice, osiguravalo milijunske iznose za turbo WC-e koje nije moguće koristiti bez fakultetske diplome i dobrog znanja engleskog. Riječ je, naravno, o dvama montažnim zahodima na okretištima tramvaja i autobusa u Dupcu i Dubravi koje je gubitaš metropole ZET platio 1,55 milijuna kuna ili 11.600 eura po metru četvornom. Ne treba zaboraviti ni 2000 stolaca u Lisinskom koje je Milanov prijatelj Željko Šelendić prije četiri godine naplatio nevjerojatnih 14 milijuna kuna, odnosno gotovo 7000 kuna po komadu pod firmom da su neuništive. Njih 43 bez problema je izgorjelo u nedavnom manjem požaru u Lisinskom iako ih je Šelendić reklamirao kao otporne i na požar. I tako dalje i tako dalje.
Sposoban na mamu Mariju
No, na redizajn svojih političkih biografija nisu imuni ni ostali kandidati. Tako nas je već u početku pretkampanje za predsjedničke izbore Nadan Vidošević počastio spoznajom o nevjerojatnoj poslovnoj sposobnosti svoje cijenjene majke Marije, umirovljenice koja, za razliku od naših običnih, pasivnih majki i baka, uspješno upravlja čitavim malim poslovnim carstvom, pa si može dozvoliti čak i odmor na vlastitoj jahti. Kad se ne odmara na svojoj luksuznoj jahtici, okretna mama Vidošević iznajmljuje je u turističke svrhe. Ma prava idila. Od tada sigurno većina birača drugačijim očima gleda vlastite majke.
A onda je došao i taj dan. Kandidaturu je objavio još jedan bivši HDZ-ovac Dragan Primorac. I, naravno, eto savršene prilike za peglanje vlastite recentne prošlosti. Na dan službene objave kandidature Primorac je odlučio kako je vrijeme da birači upoznaju novog, boljeg njega. Grunuo je gromoglasno: "Znam kako iskorijeniti korupciju!" Pa gdje mu je bilo sve to vrijedno znanje dok su mu usta bila puna pohvala na račun svog dojučerašnjeg šefa Ive Sandera, koji je korupciju u svojim redovima aktivno tolerirao, ako ne i poticao? Gdje je bilo to neprocjenjivo znanje dok su mu pod nosom kupovali ispite na zagrebačkoj Ekonomiji i Prometu, što je kulminiralo u za sveučilišnu zajednicu nikad sramotnijoj aferi Index? Ili dok su nakladnici na državnim jaslama živjeli kao bubreg u loju kroz projekt navodno besplatnih, a stvarno našim novcima plaćenih školskih udžbenika? Pa nije vidio čovjek, provodio je Bolonju. Upravo onu verziju Bolonje zbog koje su danima prosvjedovali studenti na hrvatskim sveučilištima tražeći da im se vrati pravo na besplatno visoko školstvo.
Kada bismo bili dobronamjerni i vjerovali da Primorac pod čizmom ograničenja HDZ-ove vlasti nije mogao dosanjati hrvatski san koji, tvrdi on, sanja puno duže nego Obama američki, u surovu stvarnost vraćaju njegove recentne poruke. Najprije ne želi reći koliko stoji i tko će financirati njegovu kampanju, što Obami, s kojim se voli uspoređivati, nikad nije predstavljalo nikakav problem.
Filmski glumci redizajnirane prošlosti
I kao šlag na kraju, isprazno poručuje da postane li on predsjednik, Hrvatska neće izgubiti ni milimetar svog teritorija. Naravno, na pitanje kako, Primorac je ponudio tek neodređeni odgovor da zna da je to ostvarivo jer je učio od najboljih?! Pa, dragi birači, vjerujte mu na riječ jer vam on ne kani pojasniti kako bi to razriješio gotovo 20 godina star granični spor sa susjedima.
I tako dok su se grafički dizajneri do jučer znojili nad fizičkim pojavnostima cijenjenih predsjedničkih kandidata, pa sad svi izgledaju kao filmski glumci, izborni stožeri marno su radili na redefiniranju njihovih profesionalnih karijera. Koliko su u tome uspjeli pokazat će se na biralištima 27. prosinca. E pa, dragi birači, do tada je preporučeno korištenje arhiva hrvatskih novina i portala. Čisto da se uvjerite da niste sanjali i da vam potpuno drugu verziju nedavne prošlosti pričaju potpuno isti ljudi.
izvor: izbori.net.hr
